ZAVIČAJNI MUZEJ

Javna Ustanova Zavičajni Muzej
Mehmed-paše Kukavice 1
(030) 518-140; 541-590; 541-591

Zavičajni muzej u Travniku je osnovan 1950. godine. Bogato nasljeđe preuzeto iz travničke gimnazije koje je u toku rada Muzeja uvećano novim nalazima i prikupljenim materijalom, uslovilo je da se Zavičajni muzej svrsta među najznačajnije ustanove ove vrste u Bosni i Hercegovini. Pored pomenutih gimnazijskih zbirki vremenom su se formirale i nove zbirke: Fototeka sa 4000 fotografija, Zbirka dokumenata novije historije, te fond umjetničkih slika, u kojem se vrijednošću i značajem ističe kolekcija slika, slamoreza i crteža Muhameda Kulenovića, krakovskog studenta i predratnog revolucionara koji je posljednjih godina stvarao u Travniku. Etnološka zbirka je bogata raznovrsnim materijalom. Posebno se ističu primjerci stare gradske nošnje iz XIX vijeka, narodne nošnje iz travničkog kraja, te brojni i raznovrsni predmeti materijalne kulture naroda Bosne i Hercegovine. Muzej posjeduje bogatu arheološku zbirku sa lapidarijem u kojoj je sakupljen materijal od prahistorije do turskog doba. Numizmatički fond sadrži 10 000 primjeraka novca različite provenijencije i iz različitih historijskih perioda. Za rad je osposobljena vrijedna biblioteka koja sadrži 5 500 jedinica i posjeduje dragocjene primjerke knjiga iz XVII, XVIII i XIX vijeka, kao i niz stručnih časopisa, radova i savremenih naslova. 1976. godine u zgradi Muzeja je otvorena stalna postavka Prirodoslovne zbirke koja spada među najznačajnije u Bosni i Hercegovini.

U pet sala su izloženi eksponati iz paleontologije, minerologije, petrografije i zoologije. Za formiranje ove zbirke posebne zasluge ima profesor Erich Brandis, prirodoslovac, koji se predano bavio proučavanjem flore Bosne i Hercegovine. Mnoge vrste, do tada nepoznatih biljaka, koje je on otkrio, u nauci nose njegovo ime. Brandis je sakupio, determinisao i sistematski obradio raznovrsne primjerke biljnog svijeta u herbariji koji se danas čuva u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Zoološku zbirku je sakupio zahvaljujući poznanstvima sa mnogim ljudima nastanjenim u raznim krajevima svijeta. Tako su na primjer u Gimnaziju dospjeli eksponati lava i tigra iz Bečkog muzeja u Šenbrunu. Đaci su 1887. godine čestitali rođendan Njegovom Veličanstvu caru Franji Josifu, na čemu im se on toplo zahvalio i zamolio da im za uzvrat nešto pokloni. Odluka je pala na lava i tigra koji su fascinirali dječiju maštu, pa su uskoro u Gimnaziju doneseni preparirani primjerci ovih životinja. U zoološkoj zbirci su izloženi vrijedni eksponati sa skoro svih kontinenata i iz mnogih okeana i mora, od kojih neki predstavljaju prave raritete, obzirom da su mnoge vrste danas u toj mjeri ugrožene da je do njih gotovo nemoguće doći.

MEMORIJALNI MUZEJ RODNA KUĆA IVE ANDRIĆA

Radno vrijeme: Svakim danom osim srijede od 11-18h
cijena ulaznice: 1 KM (0,50 €)

Blizu mjesta gdje je bila stara kuća Pere Zeca u kojoj je rođen Ivo Andrić izgrađena je 30. augusta 1974. godine nova kuća u bosanskom stilu i poslije Andrićeve smrti proglašena Memorijalnim muzejom. Životopis nobelovca Ive Andrića, rođenog devetog oktobra 1892. godine u Travniku a umrlog 13. marta 1975. godine u Beogradu je poznat svim ljubiteljima književnosti, i pored netačnih podataka o datumu i mjestu rođenja koji se, na žalost, još uvijek mogu naći čak i u enciklopedijskim izdanjima a da se o školskim udžbenicima i ne govori. Nije dovoljno poznata ni sudbina stare bosanske kuće broj 13 u travničkoj ulici Zenjak, u kojoj se Andrić rodio prije 112 godina.

Naime, ovu kuću koja je stradala u mnogim požarima u Travniku, od braće Ivana i Tadije Antunovića otkupio je Stjepan Majkić-Jurišić. Od njega je 1925. godine kuću kupio travnički trgovac Pero Zec, od koga je nakon dugog cjenjkanja 1970. godine kuću otkupila travnička Općina. Kuća je odmah nakon iseljavanja srušena i u njenoj blizini je, prema projektu arhitekte Nedeljka Rosića iz Sarajeva izgrađena nova kuća u bosanskom stilu i dovršena 30. augusta 1974. godine, dakle, prije tri decenije i tretirana je kao ”Rodna kuća Ive Andrića”! Nakon Andrićeve smrti dobila je zvaničan naziv ”Memorijalni muzej Ive Andrića” iako je bila prilično nefunkcionalna – imala je basamake-stepenice slične ljestvama uz koje se mnogi gosti nisu mogli popeti a u prizemlju je bio zemljani (!) pod sa ognjištem i vitrinama od pleksiglasa u kojima su bila neka Andrićeva djela!

Početkom devedesetih godina prošlog vijeka u adaptiranom prizemlju je otvoren Klub ”Divan” gdje su se održavale razne književne i druge priredbe a prije nekoliko godina je prizemlje i dvorište iznajmljeno za potrebe luksuznog restorana, od čijeg se zakupa održava ova bosanska kuća, na čijem je prvom katu muzejska zbirka Andrićevih djela na stranim jezicima, fotografije fotoreportera ”Oslobođenja” Miloša Đuraševića sa dodjeljivanja Nobelove nagrade i neki eksponati koji bi trebali podsjećati da je otprilike na tom mjestu devetog (a ne desetog) oktobra 1892. godine u skromnoj kućici školskog podvornika Tadije Antunovića rođen Ivan, sin Antuna i majke Katarine-Kate rođene Pejić iz Grahovika kod Travnika, a te podatke pedantno je u Matičnu knjigu krštenih u crkvi svetog Ivana Krstitelja u Travniku, pod rednim brojem 70 upisao župnik Juraj Pušek.