STARI GRAD (Kastel)

Izgradjen je u doba bosanske samostalnosti u prvoj polovini XV vijeka , pretpostavlja se u vrijeme bosanskog kralja Ostoje ili kralja Tvrtka II. Grad se sastoji od nekoliko arhitektonskih cjelina, vrlo skladno sklopljenih u cjelokupan izgled tvrdjave, pri ćemu je vjesto vodjeno računa o izgledu terena i svrsi svakog pojedinog bedema. Na najuzvišenijem manjem platou smjestila se masivna desetougaona odbrambena kula u kojoj se nalazi tamnica, a u njenom podnožju je zidana cisterna. Od bastiona se prema sjeverozapadu spusta veliki zaštitni zid i strme stepenice koje vode u donji dio grada. Prema jugoistoku se od bastiona ulazi u donji dio grada kroz , zidovima zastićeno dvorište.

Na tom platou stoji šesnaestougaona kula na dva sprata sa puškarnicama. U blizini se nalazi jedna zasvodjena pravougaona zgrada koja je mogla biti crkva, ali pouzdanih dokaza o tome nema.

Tvrdjava sa mostom predsavlja danas jedan od najbolje sačuvanih primjera fortifikacione arhitekture iz XV vijeka u Bosni i Hercegovini.

SAHAT - KULE

Travnik je jedini grad u Bosni i Hercegovini koji ima dvije sahat-kule. Starija se nalazi u donjoj čaršiji na Musali, prirodnoj zaravni ispod Starog grada. Na musali su se u tursko doba obavljale molitve pod otvorenim nebom u vrijeme vecih vjerskih praznika. Ne zna se kada je ova sahat-kula sagrađena. Na njoj su se sačuvale dvije ploće sa natpisima o obnovi. 1811. godine kulu je obnovio bosanski vezir Hilmi Ibrahim-paša, a 1815. godine je neki Hazin Ibrahim-paša obezbjedio sredstva za njen popravak.

Na starim crtezima i gravirama ovog dijela Travnika moze se vidjeti da je sahat kula ponovno obnavljana izmadju 1878. i 1892. godine. 1903 godine je u pozaru izgorio drveni krov, nakon cega temeljnom rekonstrukcijom sahat-kula dobiva danasnji izgled.

Druga sahat-kula je podignuta je podignuta u gornjoj čaršiji, uz Hadži Ali-begovu džamiju. Pretpostavlja se da ju je sagradio Mehmed-paša Kukavica u XVIII vijeku.

1817. godine obnavlja je Sulejman-paša Skopljak. Tom prilikom je posredstvom austrijskog konzula Von Simschena naručen sat sa četiri mine i zvonom koje otkucava pune sate i četvrtine. Nakon velikog požara, 1856. godine ostečenu sahat-kulu temeljito obnavlja Hadzi Ali-beg Hasanpašić .

JENI DŽAMIJA

Najstariji objekat iz turskog perioda u Travniku je Jeni dzamija.

Jeni na turskom jeziku znači 'nova' , što upućuje da je na mjestu ove nekada stajala starija bogomolja. Jeni džamiju je podigao Hasan-aga 1549. godine, što se vidi iz natpisa na turskom jeziku uklesanom na kamenu ploću koja je uzidana iznad ulaza u dzamiju.

Uz džamiju je locirano groblje u kome se mogu naći nišani razne starosti, a podizani su u periodu od XVI vijeka pa sve do osamdesetih godina ovog stoljeća. Tu stoji turbe bosanskog vezira Abdulah-pase Defterdarije iz 1785. godine.

HAFIZADIĆA KUĆA

SULEJMANIJA (ŠARENA) DŽAMIJA

U podnožju tvrđave, u današnjoj Donjoj čaršiji podignuta je vec u XVI vijeku Gazi-agina džamija. O njenom donatoru nisu sačuvani nikakvi podaci. Pošto je bila u jako lošem stanju, 1757. godine na njenom mjestu vezir Ćamil Ahmed-aga podize ovu džamiju, koju su stanovnici mahale prozvali Ćamilija. Objekat je u donjem dijelu imao bezistan, a oko njega su bili mnogobrojni dučani u kojima su se razvijali raznovrsni orijentalni zanati.

Ćamilija je izgorila u pozaru 1815. godine, a na njenom mjestu je novu dzamiju podigao bosanski vezir Sulejman-paša Skopljak. Sulejmanija predstavlja jedinstven primjer u osmanlijskoj arhitekturi gdje se ista gradjevina koristi u sakralne i svjetovne svrhe.

Druga zanimljivost vezana za ovu dzamiju , po ćemu je i prozvana Šarena džamija, slikana je dekoracija koja krasi njene unutrašnje i vanjske zidove.

Munara se nalazi na lijevoj umjesto na desnoj strani džamije kako je, inaće, pravilo kod islamskih bogomolja. Predpostavlja se da je munara starija od džamije i da potiće od prethodne Ćamilije.

HADŽI ALI-BEGOVA DŽAMIJA

Bosanski vezir Mehed-paša Kukavica 1757. godine podiže džamiju u Gornjoj čarsiji. Džamija je stradala u požaru, pa je na tom mjestu Hadži Ali-beg Hasanpašić podigao novu bogomolju 1856. godine. Nad ulazom je ugradjena kamena ploća sa natpisom na turskom jeziku, u kome se pominje ovaj dobrotvor. Džamija je jednostavna građevina kvadratne osnove, sa drvenim trijemom nad ulazom. Na zapadnom ulazu je 1866. godine ugradjen sunčani sat, jedini ove vrste u Bosni i Hercegovini. Pokazuje vrijeme "a la turka", što znači da se sati počinju odbrojavati od trenutka zalaska sunca, a ne od ponoći, kao kod savremenog računanja vremena. Uz Ali-begovu džamiju stoji manja nekropola u kojoj je pored nekih znamenitih ličnosti XVIII i XIX vijeka sahranjen i sin Mehmed-pase Kukavice, Miri Miran Ibrahim-paša i donator sadašnje džamije Hadži Ali-beg Hasanpašić.

KONATURSKA DŽAMIJA

Konaturska džamija je sačuvana, a travničke mahale Konatur, po kojoj je džamija dobila ime, više nema. Osim imena mahale, ova džamija je sačuvala i prepoznatljiv izgled kakav je imala većina travničkih džamija prije katastrofalnog požara 1903.godine.

U brojnim publikacijama i knjigama koje govore o kulturno-histroijskom nasljeđu u Travniku nema tačnog datuma niti godine kada je ova džamija izgrađena.

Prema nekim predpostavkama koje se temelje na poznavanju tempa širenja gradskog jezgra, ipak može kazati da je džamija izgrađena u drugoj polovici 16. ili

u prvoj polovici 17. vijeka. Iznad ulaznih vrata je kamena ploća koja govori o obnovi džamije 1863. godine, a koju su izvršili stanovnici nestale mahale Konatur.

Krajem osamdesetih godina prošlog vijeka, vanjski dio objekta je renoviran, čime je zaustavljeno propadanje, a posljednjih nekoliko godina Konaturskoj džamiji je adaptiran enterijer i vraćena uloga bogomolje.

ELČI IBRAHIM-PAŠINA MEDRESA

1706. godine bosanski vezir Elči Ibrahim-paša u mahali Osoje izgradio je medresu, srednju islamsku teološku školu. U njoj je bila osnovana prva gradska biblioteka, kojoj je Ibrahim-paša poklonio 103 rukom pisane knjige. Elči Ibrahim- pašina Medresa je najstarija odgojno-obrazovna ustanova u Srednjoj Bosni. Prilikom gradnje željeznicke pruge, 1892. godine medresa je srušena, ali je nedaleko od nje izgradjena nova zgrada. Sredstva je izdvojila tadašnja Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine. Projekat je uradio arhitekta Čirilo Iveković, autor poznate gradske vijećnice u Sarajevu. Nova medresa je izgradjena u pseudomaurskom stilu. Objekat Medrese je bio prodajni salon namjestaja "Sipad" od 1985. godine do 1992. godine. 1994. godine objekat Medrese je nakon više od 50 godina ponovo u funkciji škole koja je internatskog tipa.

To je škola tipa gimnazije proširene sa vjerskim predmetima, nastavni proces traje 4 godine i ravnopravna je sa svim ostalim srednjim skolama posto je priznata i verifikovana od nadleznog Federalnog Ministarstva obrazovanja, nauke kulture i sporta Federacije Bosnie i Hercegovine.Školske 1997/98 godine prva generacija učenika zavrsila je svoje školovanje u ovoj Medresi.

Prošle godine upisano je, po prvi put, žensko odjeljenje. Naredne godine Medresa će obilježiti 300 godina postojanja.

TURBETA

Travnik je grad sa najvećim brojem turbeta u Bosni iHercegovini.

Kod hotela ''Lipa'' se nalaza dva turbeta pod kojima su sahranjena trojica bosanskih vezira . Pod turbetom šestougaone osnove ukopan je valija Perišan Mustafa-paša, koji je Bosnom upravljao od 1796. do 1798. godine. Sarkofag i nišani su bogato dekorirani stiliziranim biljnim ornamentima.

Četverougaono turbe sa osam kamenih stubova je podignuto nad mezarjima dvojice vezira : Muhsin Zade Abdulah-paše i Hafiz Ali Dželaludin-paše. Abdulah-paša je četiri puta postavljan za vezira. Umro je 1748. godine. U natpisu koji je uklesan na uzglavnom nišanu piše na turskom jeziku da je bio i veliki vezir. Nadgrobnik je lijep rad carigradskih majstora.

I spomenik koji stoji nad mezarom Dželaludin-paše je carigradske provenijencije, izuzetno lijepo dekoriran. U ornamentici se pojavljuju elementi turskog baroka. Dželaludin-paša je za bosanskog vezira postavljen 1819. godine i na tom položaju je ostao sve do svoje smrti 1822. godine. Dželalija je bio veoma strog vezir. Kada je došao u Travnik dao je smaknuti tri stotine bosanskih begova i sedam kapetana.

Na zidu jedne stare kuće koja je stajala nedaleko od turbeta, bio je postavljen aršin (turska mjera), a na oba kraja željezne šipke bio je utisnut Dželalijin pečat. Po cijeloj Bosni se pronio glas o ovom aršinu, kao upozorenje da za svakoga važi ista mjera u dodjeli pravde. U Travniku je bilo ko mogao izmjeriti tkaninu na tom aršinu ako je mislio da ga je trgovac prevario, što se u Dželaludinovo vrijeme rijetko dešavalo.

Pored Jeni džamije sahranjen je bosanski vezir Abdulah-paša Deftedarija, rodom iz Sarajeva. Četiri godine se nalazio na položaju vezira. Umro je 1785. godine. Vjeruje se da je bio otrovan jer nije htio postupiti po nalogu porte, vezano za neki spor sa Austrijom. Tom prilikom je navodno rekao: "S ramena glavu dajem, a kamena jednog ne dam". Radilo se tu o graničnim bosanskim teritorijama koje su se trebale ustupiti Austrijancima. Turbe podignuto nad njegovim mezarom je četverougaone osnove sa osam stubova. Nadgrobnik je ukrašen ornamentima neobarokskog stila.

Uz derventsko greblje stoji turbe pod kojim je sahranjen travnički muftija Mehmed efendija, učen i poštovan čovjek i njegova žena Ajiša. Nadgrobnici su lijep rad sarajevskih klesara.

Na maloj nekropoli iza hotela stoji zatvoreno turbe u kome je sahranjen pjesnik i šejh hadži Abdulvehab Ilhamija iz Žepca. Pisao je pjesme na bosanskom i turskom jeziku i kroz njih kritikovao tadašnji poredak u zemlji.

Zbog toga ga je Dželaludin-paša pozvao u Travnik i tu pogubio 1821. godine.

Na istočnom ulazu u grad, u Docu, nalazi se turbe zatvorenog tipa podignuto nad mezarom Ibrahim dede iz Horošana. Ibrahim dedo se borio u vojsci Mehmeda II Fatiha i poginuo tu prilikom osvajanja ovih teritorija. U jednoj levhi koja se čuva u njegovom turbetu stoji da je posjedovao neke neuobičajene sposobnosti i da je bio vidovit.

ISUSOVAČKA GIMNAZIJA

1882. godine Vrhbosanska nadbiskupija osniva Gimnaziju u Travniku. Zgrada je podignuta do 1888. godine na desnoj obali Lašve, na mjestu gdje je nekada bila turska kasarna, džamija i tophana (radionica za lijevanje topova).

U skolpu zgrade je Crkva je posvecena sv. Alojziju. Na prednjoj strani zgrade je crkveno pročelje, a iznad njega zvonik radjen u neobaroknom stilu.